Wednesday, May 1, 2013
znala sam da me to čeka..al opet...nisam se dobro pripremila
zar sve pada u vodu
ah ta patnja..umorna sam
tako sam umorna
zašto to sebi radim
htjela sam svašta sad napisat
al ..
nema smisla
najgora moguća stvar je ta..
što mi fališ
i što ne mogu ubiti tu čežnju u sebi
i što kad kažem da te mrzim
ja te najviše volim
i što kad osjećam da te gubim
ti si iza mene ko sjena..
dan bez tebe je prazan
a s tobom pakao
..ne mogu nać izlaz iz ovog vrtloga
sve lijepe riječi postaju laž..iako su možda istina
al to možda
već je početak lošeg
već je početak sumnje...
..ne razmišljati ..lako je reći..to su bili dani prekovremenog pa je i svaki susret bio slađi...al ova igra više nije za ljude..ovo je stroj za tvoje uništenje...
al čemu
ja to ne želim
želim da me pustiš..al nećeš...pa nećeš ..
čeka me totalni rez..nakon toga ću znati dal sam konačno u ponoru
ili slobodi....
al ključna karika sne popušta-
može se svijet srušit
al tvrdoglavo me steže..idem dalje...dok se ne gušim
al ti to nećeš znati
kad bi bar imala prekidač
pa samo prebacim program..a ovako
poezija se iz agonije budi......
Subscribe to:
Post Comments (Atom)
No comments:
Post a Comment