Wednesday, October 31, 2012

"No budete li se držali Saturnovog recepta i budete strpljivi, gledajući u oči svojim vlastitim strahovima i ograničenjima, krećući se prema naprijed čak i kada se bude činilo da to baš i nema smisla, Saturn će vas na
  kraju nagraditi"..

hm...kad to čak i nema smisla....ova tuga me razdire...al nakon tri sata gledajući u prazan prostor bez  ijedne napisane riječi..bez disanja treptanja............i dok je sve oko tebe živjelo kao da te nema.. a ti plaćeš smiješ se jedeš piješ pričaš ljubiš ..i tvoje tijelo je u jednakosti sa okolinom...ti kao unutarnje ja..ti kao da ne postojiš  i pitaš se ima li smisla..



.
igra je bila samo mala igrica
znao ju igrati samo jedan igrač - njezin izumitelj
igricu je igrao i drugoga dotle malo zezao
igricom je kružiće, ma krugove vrtio
u igrici to je usputno ali i guba bilo
igrač se zato slatko smijao
igricu majstorski igrao
igrica je drugog bolila jer
predobro je bila odigrana
drugi se na bolove izumitelju žalio
igrač igricu tim više hvalio
smijehom slatkim to sve potvrđivao
plavim okicama sjajio
zube bijele pokazivao
osmijeh svima osim drugome mamio....
pravila igrice danas uz lubenicu otkrio
pa sad i drugi pravila zna
zanimljiva im na kraju bijaše igrica ta.

 by somebody else


...pokušavam nasmijati samu sebe..kad već ne dozvoljavam drugima...neznam što se događa...nikad nisam ni znala...samo rastužujem ljude...više ni sebi ne vjerujem kao prije... nemam sad ni riječi s kojima bi opisala šta mi je u glavi..možda samo TOTALNI KAOS...al to nije ništa novo..kad pokušavam promijeniti..još je gore...kad se smirim...tonem..jel to zaista tako ili brijem......

 

I ne volim princip "pamti - pa vrati", to bi mi ukaljalo obraz. Nema lepše pobede od pogleda u nečije oči bez grižnje savesti, i znati da će tu osobu vlastito srce od srama izdati.




I u trenu kad pomislim da mi vise nisi cak ni navika,na ulici te sretnem porazenog i pomislim kakva je sudbina ironija.............

 "Smij se kao da nikada nisi cijele noći plakala zbog njega. Ponašaj se kao da je nebitan. Pokaži mu da je taj osmijeh ljepši kada on nije tu. Ali, ja znam, i ti znaš da se prva ljubav ne zaboravlja. Nikada... Lutko, odaje te jedno. Onaj pogled kada je on blizu, onaj drhtavi glas kada o njemu pričaš i onaj posebni, dječiji osmijeh kada se njemu smiješ."

Monday, October 29, 2012

Nismo se tražili, samo smo se našli... A sada tako nađeni kao da se opet tražimo. Možda je to smisao ljubavi, ta lepota neizvesnosti... Čekanje na nedočekano, nadati se u beznađu, grliti se bez zagrljaja, ljubiti se bez poljubaca, prožimati se u mislima... I spoznaja da smo tu negde. Tako blizu a tako daleko... 
Nije nju prijatelju zabolelo to što ne može biti srećna sa drugim. Nju je zabolelo to što ne može biti srećna sa tobom.
 Žena je jedno divno stvorenje koje razlikuje dobrog i lošeg muškarca. Dobrog koristi, a lošeg zavoli.

 Trijezan svatih iz prve da sve su spram tebe bile kurve kojih sam se stidio, a ni ja nisam svetac već običan slijepac....










 Postoje oni od kojih ne možete otići. I oni kojima se uvijek vraćate. Postoje i oni od kojih ste otišli, a oni još uvijek nisu otišli od vas. Susretanja, sudaranja. Slučajni i namjerni suputnici. Istopljena prijateljstva. Promašene ljubavi. Poneki ispušten znak. Gde tebe da smjestim? U one od kojih ne idem ili one kojima se uvijek vraćam?



Sunday, October 28, 2012



Pogledala me je zagonetno, ali njene oči i nisu ništa drugo nego dve trepćuće zagonetke, koje, eto, ni tad nisam uspeo odgonetnuti. Sigurno mi je i kasnije, na svoje šifrovane načine, ukazivala na male promene koje su bile prvi vesnici Velike Promene, ali te poruke u boci su, na nesreću, zalutale negde u Moru Nemira po kom sam tih dana jezdio kao ukleta lađa...Prison Break

Saturday, October 27, 2012

  Mozda smo ja i ti divlji i niciji,
mozda nas je tuga zauvek vezala.
Kazu nam da smo svi rodjeni jednaki,
jednaki pred Bogom i pod zvezdama...




 




"Čudno je to kako smo mi imali sve uslove za sreću i savršenu ljubav, a izabrali smo ništa. I nema nas. Neki bar imaju opravdane razloge što nisu uspjeli. Mi imamo hrpu gluposti, inata i ponosa. Sve, samo ne opravdanje."

 






 "Zrelost se rađa kada osetiš da tvoja briga za druge nadjačava tvoju brigu za sebe samog"hm....

 

Friday, October 26, 2012



My invitation is that you burn with desire for liberation and that this spiritual fire gives you the courage to walk through all inner and outer obstacles. Liberation requires that you risk losing everything, that you sacrifice your smallness on the altar of that which is greater than who you think you are. ♥

~Amoda Maa Jeevan

         
        



hm..........

 

Tuesday, October 23, 2012




....................................uzalud sunce sja....

Sunday, October 21, 2012




I lelujam u centru kao fenjer na vetru....
Jesen protresa skut..
Ne vredi....Potrebno je bar dvoje da se ukrsti put....






.,ništa lakše,nego sebe slagati..ništa lakše,neg' se na smrt opiti.. ništa teže nego zalud tragati..

Tuesday, October 16, 2012




I svi me vole, svima sam duhovit, čekaju na red da me upoznaju,
samo ti nikako da shvatiš konačno
koliko me voliš suludo...





" Pusti taj svoj glupi ponos i javi joj se. Ako glumiš da ti nije stalo, glumit će i ona. Ne odbacuj sreću koju možeš imati. Ona te neće vječno čekati. Budi uporan. Ako si sada negdje daleko od nje, javi joj se, pošalji joj poruku. Napiši kako ti malo nedostaje. Budi siguran da će ti odgovoriti kako ti njoj puno nedostaješ. Sačuvaj to što možeš imati sa njom, jer ako ti ne budeš znao, znat će neko drugi. I vjeruj da ćeš se kajati što si je izgubio! "