Tuesday, November 13, 2012


Zaljubiću se, odlučih iznenada? Jesen je, doduše, ali malo sam prestar da bih čekao samo na proleća?
Na ulici je Jedan Tipični Novembarski Ponedeljak, udubljen nad jesenjim receptima, upravo umutio u vetar desetak stepeni celzijusovih, jasno pokazujući
da nije raspoložen za saradnju, ali rešio sam da izvučem maksimum iz tog namrštenka.

Ne očekuj da te iko razumije,
radi svoje ti si čovjek od zanata
Svu nesreću sto se oko tebe vije
stvorile su sitne duše iz inata....


..da mi je bar moj svijet ovako šaren......
..da mi je bar unutarnji svijet ovako šaren...a potamnio je..skroz..ne mogu to podnijeti...jel moguće da je sve srušeno...a moguće je...šta ne bi bilo ..ništa nije zauvijek i stalno...al stalno promjene da idu na gore...to ne mogu shvatit..
ma nemam tih riječi kojima mogu objasniti svoje stanje...imaš sve a nemaš ništa....moje stanje ulazi u letargiju.........ili depresiju...a ne želim to ..nikako.....


Kad ti neko nedostaje ne radi se o tome kad si ga zadnji put video, ni kada si zadnji put pricao s njim. Radi se o trenucima kad radis nesto i pozelis da je ta osoba pored tebe tada...   

"Imao je pravo na tri želje.Male,normalne,ljudske...Obradovao se,bio je samo covek i poželeo svim srcem...Prva je bila da budu zauvek zajedno.Drugu i trecu želju je velikodušno poklonio drugima,njemu je i ova jedna bila dovoljna..."







No comments:

Post a Comment