"Voleo
sam te u vremenskom razmaku koji se ne može odrediti u stvarnosti,
možda zato što ni danas ne razumem da li smo se voleli koji mesec ili
koju godinu, koji tren ili koju vječnost. Možda si oduvek bila u meni,
kao deo mojih najskrivenijih snova i potreba, kao cilj mojih večitih
čežnji, kao sećanje na staru maštu mog djetinjstva razočaranog deteta,
koje nije uspevalo da pronadje drugara sa kojim bi podelilo igračke,
zajedno ukralo marmeladu od jagoda iz ostave."
' Ne znam kako je to moguće, al' danas mi nedostaješ više od svih prošlih dana...'
"pitala se da li ce dejstvo njenog poljupca trajati dovolno dugo
cak i kad on ne bude tu, da li je dovoljno jako , Bas toliko da ne zavoli nijednu drugu.."
.nakon Rijeke....koju sam ovaj put prošla sasvim mirno....a tako isto i moji dragi prijatelji...shvati kako su mi falili..te iskrene oči koje ama baš ništa ne zamjeraju...
No comments:
Post a Comment