Pages

Thursday, June 6, 2013

Žalac

..ah taj žalac...
pokvari mi sve...
baci me ...
tupo me rani..
ah jadno moj e srce..
nedaj se..
otkud ..kako..
kad si već krenula drugim putem..
kad se svijet okrenuo..
i ne želiš to..
ah ta žalac..jedva vidljiv..
al boli
ravno u trbuh i oduzme sve..sve..sve..
svaki spokoj.i mirnoću
i stane u grlu
guši.....
odlazi
ne okreći se
iako se slomio..
i dalje boli.........

 prestani!!!!!


Mada smo učili istu grubu životnu školu, mi smo nekad daleki, pa to je ljudski. Svako nosi u sebi nekog svog malog boga kom se potajno moli...

 Kad sklopim taj mozaik... Ostane mi kamičak...
I... To smo izgleda mi? 

 -Samo sam htela da imam nešto tvoje... Zauvek...
Zumirao sam kristalnu kap u njenom lepom oku, koja je svetlucala kao titrava rosa na malenom zvončiću đurđevka.
Sretan sam ja momak...
Neki režiseri potroše čitav život čekajući takvu scenu, i opet ne uspeju da je snime.
Hajde konju...
Reci joj...
Osetio sam da uglovi usana izmiču kontroli.


 Ljuta si na sebe, jer ti nedostajem, prznice mala. Nedostajem i sebi otkad smo sazvežđe podelili, pa svako gazduje svojom samoćom... Budalo jedna, nemaš pojma koliko te volim, ovako budalast. I drugi su blesavi, al’ ne umeju k’o ja da lepo popričaju sa tobom kada te nema, ni da poskakuju tro  
  

toarom u pokušaju da usklade korak sa tobom, nevidljivom... Žao mi što nisi tu, da vidiš kako je lepo sa tobom.

sometimes we all feel this way....
too much to do
too much to fix
just throw it all away,
and pretend it's ok

No comments:

Post a Comment