samo su se zvijezde posložile..
nikako da to budeš ti..al eto jesi
koliko god bježala od istine..moram sebi da priznam..i ljutiš me..i luda sam i ne mogu više ovako..al ne mogu ni uteć...ni sakrit se..uvijek naletiš na kraju ..kad se smirim i kad mi ne preostaje ništa drugo nego da se smijem...
ne bi taj osjećaj za ništa mjenjala..
Odjednom se pojavi osoba sa kojom lebdiš, koja te vodi daleko i shvatiš smisao stvari, malih stvari koje te čine sretnim. I onda, shvatiš da se stvari dešavaju samo jednom i koliko god se trudiš nikada nećeš osetiti isto.
.al ova borba će jednom prestat...a tad
tad ćeš biti samo uspomena..nadam se što prije...
ne žalim se što se desilo
i teško mi je prestat..
najradije ne bi nikad...
al sve ima svoj kraj..
jel ovo naš...
?
čujem ja netko šuti
No comments:
Post a Comment