,..opet se bude...ni sunce ih ne može rastopiti..ni smijeh nadglasati.ni cvijet namirisati..samo gorčina..onaj tupi osjećaj..koj ti blokira svaki dah...
gdje da nađem više snage da se borim
dajem drugima
i kažu vratit će se, dobrim ljudima se uvijek vraća
al ja se raspadam...
i kad mi se čini da je danas zadnji dan opet svane još jedan četvrtak ..pa još jedan..pa petak..pa alkohol pa magla pa kiša iako je sunce..pa pričanje..smirivanje..uvjeravanje sebe ..da ipak se kotač vrti ali samo u krug..pa snovi...beskrajna analiza...
ali..
ja nikad neću znati..
i onda se budi..neda mi mira...
i onda me tlači..boli,..grebe..ruši..tjera u propast..
ja bi sama sve iščupala van..a ne mogu
ni misli više nisu moje
...ah sanjariti u miru
to odavno ne mogu..ponekad uz glazbu uspijem se izvući.
rekli su ako je strast proći će.....
...nije prošlo.
No comments:
Post a Comment