pa da se konačno probudim i nasmijem ko i uvijek..ah to je samo san....
al ovaj put je stvarnost....
nemaš više kamo
neko sunce nazire se ispod oblaka..al samo provocira...neznam zašto se čudim..uvijek istim stvarima...pa nekako se nadaš..još uvijek
kad bi moj svemir bio dovoljan..al neki put je preuzak...gušim se..
izdržati
izdržati
..izdržati..........
No comments:
Post a Comment