..odvukao si me u svoj svijet..svemir...kroz tvoje oči svijet izgleda zapetljano,bez boja...tamo gdje bi se trebao smijati ti plačeš..iznenađeno..šokirano..tvrdoglavo..šutljivo..
ne puštaš me , a tjeraš me...a ja se osjećam kao u kazalištu i sve gledam..hoće li sad kraj..ostavlja me bez daha..šta će sad biti..šta će biti ako prestanem reagirati...hoću li nestati..
da ..nestat ću..
više ne mogu van...što sam vidjela..ne mogu zaboraviti..
čemu sve to..
opet isto pitanje ponovo i ponovo...začaran krug..na svim stranicama...
sve bliže i bliže...a tako daleko..
znam da sam to već pisala..proživjela...al sad je bilo brže..u pola sata skriveno toliko vremena..
ne mogu vjerovati...
čemu toliki strah?.......
.utekla sam na tren...ali sve je krenulo za mnom
zašto sam onda sve tužnija...
No comments:
Post a Comment