Teško se budim, a još teže prestajem da sanjam. Seo sam na ivicu kreveta, otresao snove sa ramena, i pokušao da se setim kratkog sadržaja prethodnih nastavaka.
Šta radim?
Moj stari je uvek uživao gledajuci me kako dolazim sebi, i kao klinca me je to užasno nerviralo, ali sam kasnije i sam voleo da neke, koji su mi bili dragi, posmatram kako se bude.
Razmislio .sam još malo, a onda sam polako zatvorio vrata ...Đavo ce ga znati da li sam to ucinio sa prave strane..
..sanjala sam dobre snove...zašto se sad loše osjećam?..to se zove čežnja........
No comments:
Post a Comment