...toliko puta sam se uvjerila da se ne događa sve samo u mojoj glavi...da nisam sama...nisam...al sam ovisnik...o adrenalinu...nitko mi to ne bi vjerovao....
stvari se kompliciraju.....jaz nastane ,pa nestane..kao da ga nikad nije ni bilo..bez ožiljka...bez reakcije...
pa bar ja znam šta želim...
kako da me tako jako privukla neizvjesnost?
..a nitko mi ništa ne može..
a onda neka sasvim nepoznata sjena...ubode ravno u centralnu bol...bez problema..pitanja...barijera...možda ni nezna što radi...al dosta o zabludi...zna...jako dobro...
e ..to je ono..to je što ne mogu više...al prati me..gdje god odem prati me...zaista nemam snage...imam osjećaj da mi se život svodi na ...analizi te boli...nije dobro kad je izbjegavaš..kad se suočiš ...popije ti svu nadu optimizam....ljubav...