Nedjelja me probudila jutros
narušila moj san
poslala mi vjetar..
da mi započne dan..
da mi šapne kako još nije gotovo sve..
da krug nije zatvoren..
naša igra nastavlja se
iako je most srušen.
O zasto mi nedas mira ..
da budem sretna tu i sada..
vec vjecno čeznem........
vječno u meni nemir vlada..
Ne mogu više podnijeti taj žalac..
pusti me da ponekad umirim svoj duh..
ne želim više osjetiti ni miris onaj
,..niti čuti onaj zvuk....
Koji nas je čuvao uz olujno more
sakrivao od kapi kiše
svijetlio nakon duge tame
a sad ...nema ga,..nema više..
Želim se odmoriti
i pustiti da se san ostvari
ili ne ostvari
ko više za takve stvari mari..
Al. trn u oku
ne da mi da gledam i vidim
da se oblacima bez grča ,
bez tjeskobe bezuvjetno divim...
by Betty
-Tešio sam se da ce sve biti bolje kad se probudim. Ali, postojao je jedan mali problem. Prethodno je trebalo zaspati...
-Dovraga,kafa je gorčila, al' taj sam ukus odnekud znao, probao sam jednom davno...
-Eto! Pala noć, a nisam se zaljubio? Obično se te stvari porede sa hemijom, ali ovog puta se radilo o čistoj fizici, za promjenu? Da bi se nešto moglo napuniti, prethodno se, naime, mora i isprazniti, u tome je sva nauka.. :)
-Lud sam za tobom ali ovo jeste vreme ludih, i ja ću za nas osedlati strah.. A ti me ljubi do zla, dok ne izgubim dah..
-Poželela sam da budemo malo sami, rekla mi je. Vidiš kako je to? A ja sam poželeo da budemo puno sami. Odavno još...
-A na kraju krajeva, sa njom nikad nisam znao na čemu sam, a uvijek je bila moja, na neki čudan nacin :))
-Među svim bajkama njihova bajka je bila izuzetak.. Nisu znali kako da je završe, taj princ i princeza nisu imali svoj sretni kraj, zauvijek su ostali nedorečeni i tako daleki..
-I mada živim dosta sretno, ja nemam nikoga konkretno ... uz kog bi bio sretan i lud i tako miran i siguran svud!ja nemam nikog da mašta i priča mi svašta svu noć...
-Eh, da...
Ni godišnja doba ne pomeraju me više kao nekad...
Proleće mi je uvek udaralo šamar...
-Bila je luda i jedinstvena.Nepopravljiva i bezobrazno
ravnodušna.Posebna. Smijehom je prekrivala strah,ponosom slabost.Bila je
netko tko ne zna ostati.I nije ostala,nikada.A volio sam je,i ona je
mene voljela...i svi su to znali...svi osim nas...!
-I uvijek ostaje ona osoba koje ćeš ostati željan cijelog života i onaj strah dok brojiš pobjede i poraze.Nekim pričama o ljubavi uvijek fale posljednje stranice...
-Zivot bas i nije Bog zna sta
al' za svaki slucaj
uvek uzmem sta mi da
frtalj 'leba, metar neba
i pun sesir sna
al' djavo gleda
da i njemu bude fino
pa katkad sav taj dzumbus
umoci u vino....
Đ.B.
